Jelena Nelipčić bila je splitska vojvotkinja i bosanska kraljica.
Rođena na području Cetinske krajine, početkom osamdesetih godina 14. stoljeća. Jelena je bila kćerka utjecajnog hrvatskog feudalca, kneza Ivana II. Nelipčića i splitske plemkinje Margarete rođ. Merini. Njezin brat kasnije postaje ban kraljevine Hrvatske i Dalmacije, knez Ivaniš Nelipčić. Majka Margareta odgojila je Jelenu u duhu katoličkih vrijednosti. Iako je odrasla na feudalnim posjedima svoga oca u cetinskoj krajini, posjedovala je manire europske plemkinje što će se kasnije odraziti na njezin život na dvorovima Bosne.
U proljeće 1401. godine Jelena se udaje za najmoćnijeg bosanskog magnata Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Brak je zasigurno bio pomno isplaniran, jer su Nelipčići i Hrvatinići graničili sa svojim posjedima te su nastojali ženidbenim vezama osnažiti svoj položaj. Jelena je u miraz donijela grad Omiš, ali i svoju vlastitu blagajnu, što je za ženu 15. stoljeća bila rijetkost da posjeduje vlastiti novac. Dolaskom na Hrvojev dvor unosi niz promjena u dvorski protokol po uzoru na europske dvorove te trajno izmjenjuje obrasce ponašanja među bosanskim plemstvom.

Uspješna poslovna žena XV. stoljeća
Rijetko se koja plemkinja srednjovjekovne Europe mogla pohvaliti svojom financijskom nezavisnošću. Ipak, Jelena je raspolagala sa znatnom količinom gotovog novca koje je posuđivala uz pozamašnu kamatu od 20%. Izvori nam govore kako je često pozajmljivala novac splitskim patricijima pa tako nam ostaje podatak da je izvjesnom Dujamu posudila tri stotine dukata koje je on vratio kroz tri rate u zlatnom nakitu.
Da je razdvajala privatno od poslovnog svjedoči nam podatak da je za putovanje svoga supruga Hrvoja Hrvatinića u Budim, na mirenje s kraljem Sigismundom, posudila svom suprugu 6 000 dukata. Da bismo shvatili kolika je to vrijednost, jedan plemić nudio je Jeleni 5 000 dukata da od nje otkupi grad Omiš. Dakle, za 6 000 dukata u to vrijeme mogao se kupiti cijeli jedan grad na obali mora. Hrvoje taj dug nikada nije vratio u cijelosti u gotovini, već je kao kompenzaciju svojoj supruzi prepisao palaču u Dubrovniku.
Regina Bosnae
Početkom 1416. godine umire Hrvoje Vukčić Hrvatinić te ga nasljeđuje nećak Juraj Vojsalić. Jelena je uspjela zaštiti svoj miraz te je nastavila upravljati određenim posjedima u vlasti njezinog supruga. Ipak, svjesna da sama neće uspjeti zadržati svoje posjede ona se već na jesen iste godine udaje za bosanskog kralja Stjepana Ostoju. Svom drugom suprugu donosi uz grad Omiš i utvrđeni grad Jajce te Plivsku i Lučku župu kao miraz. Na bosanskom dvoru nije do kraja prihvaćena jer je većina dvorskih dama bilo naklonjeno prvoj kraljevoj supruzi Kujavi, koja je zbog rastave napustila dvor. Ostojin i Kujavin sin, prijestolonasljednik Stjepan Ostojić, također nije bio naklonjen Jeleni. Naredne dvije godine kraljica Jelena plijeni pažnju diljem Bosne, ali i izvan nje. Svoj utjecaj pokušala je iskoristi na polju vanjske politike Bosne, gdje je pisala i slala svoje izaslanike Ugarskom kralju Sigismundu.
Kralj Stjepan Ostoja naglo umire 1418. godine te novi kralj Stjepan Ostojić zatvara pomajku Jelenu i na dvor dovodi svoju majku Kujavu. Dvor konfiscira bogatu imovinu kraljice Jelene, a ona nakon četiri provedene godine u zatvoru biva ubijena 1422. godine.
Kraljica Jelena smatra se za jednu od najambicioznijih žena u bosanskoj povijesti. Svojim je izoštrenim smislom za trgovinu te razumijevanjem društvenih tokova vrlo brzo postala najmoćnija žena bosanskog kraljevstva. Iako je njena vladavina trajala svega dvije godine ostala je upamćena kao važan čimbenik u povijesti srednjovjekovne Bosne.
Autor: Davud Mešinović
Literatura:
Lovrenović, Dubravko. „Da li je Jelena Nelipčić bila majka Balše Hercegovića?“ Historijski zbornik 7 (1986)
Lovrenović, Dubravko. „Jelena Nelipčić, splitska vojvotkinja i bosanska kraljica.“ Zavod za hrvatsku povijest. 20 (1987): 183-193.