SABAH_LOGO
logo
SABAH_LOGO
logo

Franjo Josip I: Car koji je Bosni poklonio Europu

Dana 18. kolovoza/augusta 1830. godine rođen je Franjo Josip I. – sinonim za AustroUgarsku, jednu od najstarijih monarhija Europe.

Vrućega je ljeta 1830. godine nadvojvotkinja Sofija Bavarska, na oduševljenje cijeloga
dvora i cara Franje II, rodila zdravoga dječaka. Naime, habsburškoj je carskoj lozi prijetilo
izumiranje muške linije jer su muški nasljednici bili ili mrtvi ili mentalno oboljeli. Mladi je
Franjo Josip rastao pod budnim okom strogoga katoličkog odgoja majke Sofije koja se
trudila pripremiti mladoga prijestolonasljednika za sve buduće dužnosti. Za vrijeme
Franjina obrazovanja Habsburškom je monarhijom vladao kancelar Klemens von
Metternich dok je njegov slaboumni stric car Ferdinand I. provodio vrijeme u dokolici.
Godine 1848. izbila je velika pobuna Mađara koju su dvorjani iskoristili za rušenje
bolesnoga Ferdinanda I. i postave njegova nećaka Franju Josipa I. Novi će car na
habsburškom tronu ostati sve do svoje smrti 1916. godine.

Vi u meni gledate posljednjega europskog monarha stare škole.

Mijenjale su se politike, društvena uređenja, filozofski pogledi, ekonomska načela, ali
disciplina, samokontrola i tvrdi monarhijski stavovi Franje Josipa I. ostaju kontinuitet.
Kada je nakon Berlinskoga kongresa 1878. godine prekrojena Jugoistočna Europa,
vilajet Bosna dolazi pod administrativnu upravu Austro-Ugarske Monarhije. Bosanski je
valija po naputku sultana mirno predao vlast, ali lokalno se stanovništvo bunilo u
mnogim krajevima Bosne i Hercegovine. Unatoč velikom vojnom, a kasnije i
mentalnom otporu novoj vlasti, Monarhija je uvelike modernizirala Bosnu i Hercegovinu
razvojem željeznica, školstva i urbane infrastrukture. Iako je Monarhija mnogo uložila u
razvoj Bosne i Hercegovine, pod njezinim upraviteljem Benjaminom von Kallayem, i
Bosna je zauzvrat donijela miraz Monarhiji, kao i svoju orijentalnu ćud, prirodna
bogatstva i novi geostrateški položaj u jugoistočnoj Europi.

Car u Bosni i Hecregovini 1910.

Povodom objave ustava i uspostave Sabora Bosne i Hercegovine car Franjo Josip I.
posjetio je zemlju koju je u posljednjih trideset godina gradio iz carskog Beča. U
jutarnjim je satima 30. svibnja/maja 1910. godine krenuo posebnim vlakom
bosanskohercegovačkih željeznica iz Bosanskoga Broda, car je otpočeo putovanje
prema Sarajevu. U Doboju, Zavidovićima, Zenici i Visokom zadržavao se 20-ak
minuta kako bi pozdravio okupljene građane.


U 15 sati car stiže na stanicu kod Fabrike duhana u Sarajevu uz oglašavanje topova. U
potpunom redu završen je svečani ulazak cara u grad. Sjajna pratnja u kočijama, zlatne
uniforme mnoge visoke gospode, impresivne figure gardista, elegantne uniforme
dvorskih funkcionera te predivni konji iz carskih štala – sve je to ostavilo na prisutne
impresivan utisak.
Idućega dana car je posjetio vladinu palaču, glavne vjerske objekte svih konfesija u
Sarajevu i gradsku vijećnicu. Tijekom četverodnevne posjete Sarajevu boravio je u
konaku nekadašnjeg bosanskog valije. Car je krenuo na putovanje u Mostar, 3.
lipnja/juna, zadržavajući se kratko u Konjicu i Jablanici. U Mostar stiže oko 12 sati uz
oglašavanje topova s Huma. Car se odmorio i ručao u hotelu Neretva i kasnije sjeo u
kočiju i otpočeo vožnju kroz Mostar. Posjetio je Stari most koji je bio prostrt ćilimima i
odvezao se prema izvoru Radobolje. Odatle se vratio na željezničku stanicu, gdje su se
prisutni okupili na oproštaj. Oko 16 sati, uz oglašavanje topova, iz Mostara carski vlak
kreće natrag u pravcu Beča preko Sarajeva, Doboja i Bosanskoga Broda.


Car Franjo Josip I. u svom telegramu, upućen zemaljskom poglavaru Marjanu
Varešaninu, piše utiske za vrijeme boravka u Bosni i Hercegovini gdje izražava
zadovoljstvo u vjernosti i privrženosti koje su ga svuda na putu u ovoj lijepoj Bosni
susrele. Sa zadovoljstvom zaključuje da je osjećaj lojalnosti za njegovu osobu i za
Monarhiju, zahvatio dubok korijen u svim krugovima bosanskohercegovačkoga društva.

Posljednje godine njegova života bit će povezane s Bosnom i nesretnim atentatom na
njegova nećaka 1914. godine u Sarajevu.

Davud Mešinović

YOU MAY ALSO LIKE