
Pred mnogobrojnom publikom u Bošnjačkom domu kulture u Rijeci održana je Promocija historijskog romana HRNJICE.

Bošnjačka nacionalna zajednica za Primorsko-goransku županiju je organizator programa a jedan od inicijatora programa je predstavnik bošnjačke nacionalne manjine Grada Crikvenice Denis Beganović

U uvodnom djelu programa obratio se predsjednik BNZ za PGŽ Ermin Burzić koji je pozdravio predstavnike bošnjačkih asocijacija i sve prisutne te zamolio da se svi na sebi svojstven način prisjetimo žrtava koje su stradale i poplavljenim područjima naše domovine.

Jedan od promotora je trebao biti i generalni tajnik Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj “Bošnjaci zajedno” povjesničar Davud Mešinović ali je imao većih obaveza pa je program otvoren sa njegovom video porukom. U svom video izlaganju napravio je kronološki pregled romana i konstatirao da se radi o kapitalnom djelu suvremene bosansko-hercegovačke književnosti.

Na promociji je predstavljeno ono najbolje što Kladuša i okolina ima. Cijela Cazinska Krajina je opjevana u likovima i djelima mnogih junaka, prošla je kroz različite vladavine, njenu teritoriju su prisvajali mnogi vladari i plemići a ona je na kraju ostala ponosna i prkosna kapija naše domovine. Kladušanin, Denis Beganović napisao je pjesmu “Kladuša kroz historiju” u kojoj opisuje period od prvog spomena Kladuše pa do nove historije. Književnik Damir Maras je pročitao književni uradak “Kladuša kroz historiju”

Nokon kraćeg uvodog djela programa uslijedila je promocija romana HRNJICE.
Zastupnica u Federalnom parlamentu Bosne i Hercegovine, profesorica bosanskog jezika i književnosti Bisenija Mušedinović je moderirala programom pa je tako i prva kao jedan od recenzenata dala stručni osvrt na djelo. Najprije se zahvalila organizatoru Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici za Primorsko-goransku županiju te poručila

“Ovom ste organizacijom promocije romana omogućili da književnost povezuje, da ruši granice i da umjetnost bude neraskidiva veza među svima nama. Prema svojoj definiciji za književnost, uvijek kažemo da je to umjetnost čije je glavno sredstvo izražavanja riječ a umjetnost je osjet duše na izazov Božanskog. U riznici književnosti Bosne i Hercegovine posebno mjesto zauzima naša usmena narodna književnost, ona je stvorila likove koji su bili simboli, likove koji su bili heroji, likove koji su simbolizirali našu domovinu i na takav način čuvaju je kao svevremensku od zaborava. Iz riznice ovoga blaga sačuvali smo naše najveće blago a to je naša sevdalinke i naša epska junačka pjesma. Roman HRNJICE djelo je koje je inspirisano i historijom i epskim junaškim naslijeđem.

Ovaj roman je treće djelo romanopisca Suada Okanovića a svi njegovi romani posvećeni su i događajima i likovima koje njihov život i životna priča veže za ponosnu Krajinu, vežu za Veliku Kladušu.
Recenciju za ovo djelo zajedno samnom potpisuje gospođa Fikreta Muslić i gospodin Ramo Hirkić. Lektor romana je Fikreta Muslić a izdavač je Grafis Cazin a prva promocija romama HRNJICE bila je u Velikoj Kladuši 26. Jula 2024. u Hotelsko-ugostiteljskom i turističkom kompleksu Stari grad.

To je ambijent koji bi se i vezao za rad romana HRNJICE. Naša druga promocija je danas ovdje u Rijeci i čast nam je zaista da smo vaši gosti”.

Fikreta Muslić je svoje izlaganje počela sa jednim ulomkom iz romana-Smrt je suđena svakom
“Da li ta riječ vrijedi za legendu, za sve ono što je svojstveno nekom junaku,jednom narodu? Kada govorimo o preživljavanju legende, posebno one koja je vezana za kladuški kraj često se pitamo kako je preživjela i kako preživljava legenda o Muji Hrnjici jer nije dovoljno samo da preživi već koliko će dugo živjeti.

Što se tiče legende o Muji Hrnjici, pjesme koje govore o njemu još uvijek pobuđuju čudnu želju za slušanjem, čitanjem i pripovijedanjem o junaštvu i nasilju, šertu i ljubav, svemu onome što je u vezi sa njim. Dugotrajne pogranične borbe na ovim prostorima stvarale su hrabre, odvažne i smjele ljude čije su osobine utkane u legendu o Muji i Halilu Hrnjica.

Nisu drumovi samo za časne, prolaziše njima vojske,sila kuga, bijeda…..”Riznica naše književnosti kada govori o Bosni i Hercegovini broji na hiljade rečenica i vjerovatno još više stihova, međutim kada govori o Krajini, kada govori o nama Krajišnicima postoje stihovi koje svi znaju i koji su najčešće citirani kao ovaj na primjer:“Oj Krajino, krvava haljino, Krvav bio ko te zavrgao, Ovakva je krvava Krajina, S krvi ručak a s krvi večera, svak krvave žvače zalogaje, Nigdje bijela danka za odmorka”

Krajina i krajišnici, uvijek su bili tema o kojoj se govorilo, postavljala su se pitanja a svaki put činilo se kao da odgovora nedostaje. Mi znamo da nemamo sevdalinke koje pjevaju o ljepoti naših rijeka, naših planina, čaršija, niti o našim ljubavima, našim radostima i tugama. Međutim, riznica narodnog blaga nama je darovala epske narodne pjesme, narodni pjesnik, historija,epska objektivnost izgradiše čuvara od zaborava a vrijedni pisari zapisaše tako da danas sa ponosom govorimo o braći Hrnjicama, Taletu Ličaninu, Mustaj-begu ličkom,sestrama, majkama, junacima, njihovim konjima i pričama s granice.

Krajina je granica a mi krajišnici vijekekovima živeći poput ekvalibrista između istoka i zapada ostali smo svoji, ostali smo čuvari naše granice.

Analitičar i publicist Ramo Hirkić je kroz tri segmenta sažeo roman HRNJICE a posebno se osvrnuo na bogatstvo arhaičnih leksema koje ga čine još posebnijim i autentičnijim a svoje izlaganje završio je sa čuvenom rečenicom Mula Mustafe Bašeskije “Što se pamti nestaje, što je zapisano ostaje”

Dalje u nastavku promocije nastavnica i lektorica romana Fikreta Muslić je čitala nekoliko ulomaka sa hrvatskim književnik Damirom Marasom koji je prvotno zajedno sa Fikretom Muslić snimio najavni džingl romana za elektroničke medije.

Autor se na kraju promocije zahvalio riječkoj publici na dolasku kao i mnogobrojnim sardnicima u ovom projektu. Krajiškinje i krajišnici zaista su mnogo ponosni, prkosni,hrabri, jednostavno su tako odgojeni i to je nekakvo vijekovno naslijeđe. Međutim, ono što je naše naslijeđe je istina da vrlo često svojim junacima, našim herojima malo znamo.

Autor ovog djela ponudio nam je priču o našim Hrnjicama i moramo kazati jedan put da ispravljamo, ovo je put da znamo što više o našim junacima, o našim identitetima i o našim ponosnima i mi mu na tome trebamo biti zahvalni. U vremenu u kojem živimo, njegovanje vlastite kulture i tradicije ali i historije vrlo je značajno za buduće generacije.

Roman HRNJICE u književnosti Bosne i Hercegovine vrlo je značajan jer o krajišnicima piše krajišnik.Napomene radi, prikupljanje arhivske građe za roman trajalo je sedam godina a korišteni su izvori iz muzeja i arhiva Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Denis Beganović