U sklopu programskih aktivnosti članovi Vijeće Bošnjačke nacionalne manjine Grada Kastva su 28.09.2024. tradicionalno posjetili domovinu Bosnu i Hercegoviniu. Obilna kiša koja ih je pratila tijekom putovanja nije ih spriječila da uživaju u jedinstvenim ljepotama cazinske Krajine. Prijestolnica Unsko-sanskog kantona, Grad Bihać je historijsko čvorište mnogih civilizacija a svaka od njih je nastojala ostaviti upečatljiv trag a najčešće su to kulturno-historijski spomenici i vjerski objekti a mnogi od njih su i nacionalni spomenici naše domovine. Biti u Bihaću a ne posjetiti bihaćku Aja Sofiju bilo bi manjkavo putovanje ali vrijedna ekipa sa Kvarnera je uživala u svakom trenutku. Vrijedna turistička voditeljica ih je upoznala sa mnogobrojnim znamenitostima a mi ćemo napisati nekoliko riječi o bihaćkoj džamiji Fethiji.
Fethija džamija se nalazi u Bihaću, a sagrađena je prvobitno kao crkva svetog Antuna Padovanskog 1266. godine, u gotičkom stilu te je i jedna od rijetkih europskih islamskih bogomolja u gotičkom arhitektonskom stilu. Današnja Fethija džamija se smatra najstarijom građevinom gotičkog stila na području Bosne i Hercegovine. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH.
Uz crkvu se nalazio i dominikanski samostan, koji se spominje i ranije. Godine 1592. crkva je pretvorena u džamiju. Tada je iznutra ispod svoda napravljen novi strop. Gotički zvonik služio je kao minaret do 1863. godine, kada je zbog dotrajalosti srušen i zamijenjen novim. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, franjevci su napravili novi crkveni objekt jer se nisu mogli dogovoriti s vlastima oko povrata objekta u vlasništvo Katoličke Crkve.Kad su Osmanlije osvajale nove krajeve, napose gradove, običavali su pretvarati crkve u džamije. To su npr. napravili sa crkvom u Beogradu 1521., pa sa crkvom sv. Luke u Jajcu, sv. Petra u Livnu, sv. Barbare u Bihaću, pa tako i sa crkvom sv. Ante Padovanskog u Bihaću. Zato je dobila ime Fetija (Osvojena).
Građena je u gotičkom stilu sa šiljastim prozorima i visokim krovom. Zvonik je bio osmerokutni, veoma visok, a u vijencu je imao više zidanih tornjića na sominu, a umjesto krovova veoma visok, šiljast tuljac od kamena. Džamija ima pravokutnu osnovu dužine 22,00 i širine 11,50 m. Visina objekta bez krova iznosi 10,50 m, dok je krovna konstrukcija visoka oko 5,00 m. Na vanjskim se površinama zidova nalaze klesarski znakovi kojima je obilježen skoro svaki blok kamena, a u dijelu oko portala su natpisi, koji nisu dešifrirani.Grobne pločeurediU Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu, iz ove džamije je 1894. godine doneseno devet nadgrobnih spomenika. Ploče su datirane u period od 1519. do 1565. godine. Većina ploča je s grobova pripadnika hrvatskog plemstva koji su služili u Bihaću i njegovoj okolici. Svi natpisi su pisani latinskim jezikom, a slova su humanistička i gotička. Kronološki red natpisa: 1. Plemić Nikola Farkašić, 1519. godina 2. Plemić Ivan Bucković, 1520. godina 3. Plemić Bernardin Stivković, 1523. godina 4. Bihaćki sudac Luka Cvitković, 1524. godina 5. Plemić Ivan i Gaspar Kobasić, oko 1531. godine (spomenik izrađen 1523. godine) 6. Vicekapetan Petar Rebrović, iza 1531. godine 7. Krojač Luka Bihaćanin, prije 1551. godine 8. Vitez Juraj Šubić, 1560. godina 9. Kapetan Ivan Izačić, 1565. godina.
Bihać je smješten na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, stoljećima vjerni čuvar nemirnih bosanskih granica, bio je i ostao istureno krajište na vjetrometini krvavih ratova i sukoba velikih svjetskih carstava. Grad je smješten u kotlini na obalama najčišće rijeke na Balkanu koja mu daje posebnu čar i stoljećima mami uzdahe brojnih posjetilaca, ali i samih Bišćana, koji su, odrastajući uz ljepote Une, stvarali i skladali najljepša umjetnička djela.
Kapetanova kula
Premda spada među najstarije građevine Bihaća, Kapetanova kula do današnjeg dana nije pronašla datum svog rođenja. Ako joj njeni graditelji i korisnici nisu, radi budućih naraštaja, ostavili one najosnovnije lične podatke, kasniji su joj historičari ipak utvrdili približno tačnu vremensku distancu iz koje potiče: kasnohrvatski i ranoturski period.Kao i mnoge stare građevine Bihaća, tako i Kapetanova kula, ima svoju malu historiju. Prema teoriji H.Strausa u knjizi “Bihaćke kule i gradine”, Kapetanova kula je sagrađena 1205. i bila je jedna od četiri kule od kojih su tri razorene 1201 – 1202. Prema pučkom kazivanju koje u sebi sadrži neku vrstu historijske podloge, Kapetanova kula, odnosno, utvrđeni Bihać, spasili su glavu ugarskom kralju Beli IV kojeg su do samih zidina gonili brzi tatarski konjanici. U znak svoje kraljevske zahvalnosti Bela IV proglašava Bihać slobodnim gradom i u kameno pročelje kule dadne da se uklese njegov simbol – crni gavran.Dolaskom Austro-Ugarske na ove prostore, kula je pretvorena u tamnicu ili okružni zatvor. Od tada pa dugo godina kasnije kada je Bihać potpuno izašao iz svojih bedema i postao urbana sredina, Kapetanova kula služila je isključivo kao zatvor sve do 1959. godine kada je predana na korištenje regionalnim muzealcima. Zgrada je u potpunosti adaptirana i danas ima, rekli bismo, svoj pravi sadržaj: pretvorena je u muzejski prostor u okviru kojeg su smještene stalne postavke
Bošnjaci sa Kastva su posjetili Etno selo Lohovo
Najveličanstveniji slapovi na svijetu ne moraju biti i najviši. Takva priča dolikuje Lohovu koje je okruženo prirodom i slapovima koje ga upotpunjuju. Rijeka Una koja je okružena netaknutom šumom čini savršenu lokaciju za nezaboravne uspomene.
Hvala članovima vijeća BNM Grada Kastva što svake godine posjećuju našu domovinu i donose nam divne priče o njenim ljepotama i posebnostima.
Organizatorica putovanja je predsjednica Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Kastva Nafa Delimehić a pokrovitelj putovanja je Grad Kastav.