
XVlll. Konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja u posjeti memorijalnim centrima Tuzlanskoj kapiji, Bratuncu i Potočarima 11 i 12. Oktobar 2024.
Konvoj mladih Bošnjaka Republike Hrvatske i njihovih prijatelja u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine zagrebačke županije sa gostima iz Pule, Rijeke i drugih gradova Hrvatske posjetio je najprije Memorijalni centar “Kapija” i mjesto stradanja tuzlanske mladosti, kako bi odali počast ubijenima na Kapiji 1995.godine.

Prisutnima se obratila uposlenica Centra za kulturu Tuzla Medina Lolić, koja je ispričala šta se dogodilo na Kapiji, a potom je oko 300 (tri stotine) posjetilaca imalo priliku pogledati dokumentarni film ‘Kapija 95’.

Konvoj je svratio u Tuzlu, na svom putu prema Memorijalnom centru Potočari u Srebrenici, te su najavili da će u budućnosti redovno svraćati u Tuzlu da odaju počast tragično stradaloj mladosti Tuzle.

TUZLANSKA KAPIJA, MJESTO PREKINUTE MLADOSTI U centru Tuzle na Kapiji od granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu 25.maja.1995. godine prekinut je 71 mladi život, a ranjeno 150 osoba. Samo nekoliko žrtava bilo je starije od 30 godina, dok je najmlađa žrtva Sandro Kalesić imao dvije i pol godine.Poginuli su pokopani u Memorijalnom kompleksu Slana Banja, a na mestu tragedije postavljeno je obilježje sa imenima poginulih i tekstom:
˝Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo,Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo,Ovdje se i umire da bi se živjelo˝.Mak Dizdar.


Nakon predviđenih aktivnosti Konvoj se zaputio ka Tuzli, odnosno u Behrem begovu medresu na konak. Nakon prespavane noći, valjalo se psihički pripremiti za ono što slijedi. Prvi na rasporedu putovanja i obilaska bio je Memorijalni centar u Bratuncu gdje je naša omladina na mezaruju Veljaci položili ljiljane za sve stradale a prisutni su proučili Fatihu ili su se pomolili za žrtve na sebi svojstven način s obzirom da u konvoju nisu bili isključivo muslimani.

Mnogo naše omladine je ostalo bez teksta kada su vidjeli koliko je bijelih nišana koji svjedoče ljudskim životima stanovnika ovog malog mjesta. Svako selo u Bratuncu još ima nestalu osobu i mnogo je starijih osoba za kojima se još traga, osoba koje su ostale na svojim ognjištima, nisu htjeli napustiti svoje domove.

Tu su i ubijeni. Radi se uglavnom o pojedinačnim grobnicama koje je zapravo najteže naći, jer u najvećem broju slučajeva nema svjedoka.Za zločine počinjene na području Bratunca, pred Haškim tribunalom osuđeni su Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Miroslav Deronjić. Državni sud je zbog zločina u Bratuncu osudio Mirka Todorovića na 13 godina, Miloša Radića i Sašu Cvetkovića na po 12 godina, a Najdana Mlađenovića na tri i po godine. Savo Živković i Savo Babić su oslobođeni. Viši sud u Beogradu je, zbog zločina počinjenih u maju 1992. na području Bratunca, osudio Dalibora Maksimovića na 15 godina zatvora, dok su u ovom sudu u toku postupci protiv Jovana Novakovića i Novaka Stjepanovića.

MEMORIJALNI CENTAR POTOČARI
Nakon Bratunca, Konvoj mladih stigao je i u Potočare. Potočari su mjesto na kojem i najveći govornici naprosto zanijeme, traže ljudi adekvatne riječi da opišu zlodjela i krvnike koji su stvorili ovu vojsku šehida koji će inshallah biti naše šefadžije na danu suda.

U uvodnom izlaganju, voditelj konvoja Hasan Redžić je proučio Kur’anski ajeta koji u prevodu znači “ I ne recite z aone koji su na Allahovom putu poginuli- Mrtvi su! Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!”

Naša omladina je i ovdje položila ljiljane na centralnom mjestu a potom su svi pročuli dovu za neše ako Bog da šehide. Mi danas na ovim mjestima pričamo o istini, pričamo o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i odbrani naše domovine. Danas se prisjećamo šehida i onih koji su branili Bosnu i Hercegovinu, jer uspomenu na njih ne smijemo zaboraviti. Srebrenica je za nas otvorena rana, a usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici predstavlja izuzetno važan čin, jer se istim bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici i potiču države potpisnice da sačuvaju osvjedočene činjenice kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa u znak jačanja i u cilju sprečavanja revizionizma i ponavljanja genocida u budućnosti.

Važno je da mlađe generacije uče o historiji Srebrenice i cijele Bosne i Hercegovine, kako bi sačuvale istinu i radile na izgradnji mira i suživota. Razumijevanje pomaže u prevenciji ponavljanja zločina i doprinosi jačanju međusobnog poštovanja i zajedništvaO Srebrenici Srebrenica je naseljeno mjesto sa 2,5 hiljade stanovnika i sjedište istoimene općine koja ima 15.000 stanovnika u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine u entitetu Republike Srpske u kome su masovno i planski provedena ubojstva zarobljenih bošnjaka muškaraca i dječaka od 12 do 77 godina. Ratni zločin, točnije genocid izvršili su u julu 1995. pripadnici vojske Republike Srpske pod komandom generala bivše JNA Ratka Mladića i paravojne skupine „Škorpioni“ . Tada je živote izgubilo oko 8 500 ljudi.

Međunarodni kazneni sud za zločine iz 1991. za teritoriji bivše Jugoslavije u Hagu u presudi je masakr u Srebrenici okvalificirao kao čin genocida.Okolnosti za genocid počele su biti stvarane početkom jula 1995. godine kada je započela velika ofanziva vojske Republike Srpske na zaštićene zone. Ali treba znati da je 16. aprila 1993. UN je donio Rezoluciju 819 kojom se područja Srebrenice i Žepe proglašavaju zaštićenim zonama UN-a. No 1995. UN nisu poduzeli nikakve konkretne mjere da na terenu fizički zaštite stanovništvo u području zaštićenih zona. U Potočarima je bila baza UN-a sa nizozemskim bataljonom, pa kada je stanovništvo ovih dviju zona vidjelo ratne pripreme na terenu krenulo je u Potočare nadajući se zaštiti od UN-a. No vojnici iz nizozemskog bataljon koji su bili smješteni u halama bivše tvornice akumulatora, nisu učinili baš ništa za više od 20.000 stanovnika koji su se tu sakupili. Tad je Mladić započeo sa odvajanjem žena od muškaraca govoreći im kako im se ništa neće dogoditi. A dogodila im se velika tragedija. Muškarci su odvoženi na streljanje, a ljudi koji su se odlučili pješice krenuti ka slobodnoj teritoriji kroz šumu, ubijani su iz neprijateljskih zasjeda.
Zaključak
Pozivamo sve bošnjačke asocijacije i naše prijatelje u Hrvatskoj da budu suport u ovom projektu kako bi smo ostatak civiliziranog svijeta upoznali što je pomahnitali čovjek u stanju napraviti nekome ko je druge nacionasti ili drugačijeg vjerskog opredjeljenje.
Denis Beganović
https://www.facebook.com/share/v/5HN49PwFnEiBWjoR
https://www.facebook.com/share/p/ajjijYAYqcMAgxRE/