By 
U Puli, gradu koji je stoljećima bio raskrižje kultura, jezika i identiteta, ove je godine obilježena 31. godišnjica genocida u Srebrenici. Mimohod sjećanja, koji je već postao tradicija, nije tek komemorativni događaj — on je živi, pulsirajući podsjetnik na ljudsku tragediju koja je promijenila povijest Evrope. Ulice Pule, obasjane blagim ljetnim svjetlom, ispunile su se koracima ljudi koji su došli odati počast žrtvama, ali i poslati poruku: istina je snaga, pravda je obaveza, a mir je zavjet. Organizatorica mimohoda, predsjednica Bošnjačke nacionalne zajednice Pule i Istarske županije Almira Raimović, pozdravila je okupljene s toplinom i dostojanstvom. Posebno je zahvalila gošći iz Sarajeva, dugogodišnjoj učesnici mimohoda, članovima KUD-a Tešanj, te gospodinu Denisu Beganoviću, čiji je doprinos organizaciji bio prepoznat i naglašen.
U njenom glasu osjetila se težina povijesti, ali i ponos zajednice koja ne dopušta da se zaborav spusti na mjesta gdje je čovječanstvo palo na najniže grane. Sjećanje kao moralna obaveza„Ovdje smo večeras da obilježimo 31. godišnjicu stradanja u Srebrenici,“ započelo je uvodno obraćanje, podsjećajući na zločinački pohod nad muškarcima, ženama i djecom u Bratuncu, Vlasenici i cijelom Podrinju.
Ratovi su, kako je istaknuto, dio ljudske povijesti. Ali rat u Bosni i Hercegovini bio je nešto drugo — bio je sistemsko rušenje svih pravila čovječnosti. U Prijedoru, Biljanima, Bijeljini, Sarajevu i desecima drugih gradova, ljudi su ubijani samo zato što su bili druge vjere i nacije.
Vrhunac zločina bio je genocid u Srebrenici, gdje je u nekoliko dana ubijeno više od 8.300 ljudi. „Dan 11. juli upisan je u povijest kao sramota čovječanstva koje to nije spriječilo.“ I danas, u dijelu Bosne i Hercegovine, genocid se pokušava prikazati kao „običan zločin“. Negiranje, relativizacija i politička manipulacija ostaju otvorene rane koje dodatno povređuju majke Srebrenice. „Nije moguće izbrisati bol, ali jeste moguće ublažiti patnju istinom i pravdom.“
Bijeli nišani su trajni svjedoci genocida
Jedan od najpotresnijih dijelova uvodnog obraćanja bio je opis mezarja u Potočarima:
„Bijeli, nišani, čisti, uspravni, zauvijek će biti tu – svjedočiti i opominjati na crnu, krvavu mrlju Bosne i Hercegovine.“Ti nišani nisu samo kamen. Oni su glasovi. Oni su krikovi. Oni su opomena svijetu koji je znao i vidio — a ništa nije učinio.
Esad Jukan donio je najemotivniji trenutak večeri. Njegov glas, pun bola, ali i dostojanstva, ispričao je priču koja je rasjekla tišinu:
„Osam tisuća ljudi nisu tu samo imena. To su bili očevi, sinovi, braća, supruzi, prijatelji. Zločinci nisu ubili samo 8 tisuća ljudi, nego su ubili 8 tisuća zagrljaja.“Potom je podijelio osobnu tragediju: dženazu rođakinje Fatime, žene koja je 32 godine tražila makar jednu kost svog sina. Nije je pronašla.„Njena jedina želja bila je da prije nego što je spuste u zemlju, zna gdje je mezar njenog sina. Ona to nije doživjela. Nisu to doživjele tisuće drugih majki.“Jukan je jasno poručio:
„Zločnici nisu samo oni koji su pucali.
Zločnici su i oni koji su šutjeli. Oni koji su gledali, ali nisu vidjeli. Oni koji su mogli spriječiti, ali nisu.“
Pula: Grad koji odbija šutjeti
Zamjenik gradonačelnika Pule, Vito Pauletić, naglasio je da šutnja nikada ne smije biti odgovor.
„Šutjeti je također istovjetno kao i počiniti u nekom vidu zločin.“ Istaknuo je važnost edukacije mladih, posebno djece koja su i ove godine bila dio programa. Sjećanje nije samo povijesna obaveza — ono je odgojna lekcija o miru, suživotu i ljudskosti.
Istra – prostor konvivencije i poruka svijetu
Zamjenik župana Istarske županije, David Modrušan, podsjetio je da je Istra regija koja živi suživot kao svakodnevicu.
„Poruka iz Srebrenice je jedna i jedina – poštovanje za ljudski život.“ Posebno je istaknuo hrabrost majki Srebrenice, koje su godinama istrajavale u borbi za istinu.
Poruka iz Bosne i Hercegovine: Mir kao zavjet
Predstavnik iz Bosne i Hercegovine donio je snažnu poruku domovine:
„Nikad više niko neće Bošnjake ubijati kao civile.“ poručio je okupljenima savjetnik gradonačelnika grada Cazina Jusuf Bajrektarević
Podsjetio je da je genocid bio planski, sistemski i ciljano izvršen nad bošnjačkim stanovništvom, te da je međunarodna zajednica odgovorna jer nije spriječila zločin. Naglasio je da vjera uči dobročinstvu, brizi o komšiji i uzajamnom poštovanju. Mir je, poručio je, prilika za djecu koja danas nose bijele majice — simbol sigurnosti i nade.
Kultura sjećanja kroz umjetnost
U kulturnom dijelu programa nastupili su:dramsko-literarna sekcija Bosanski Behar, zborovi Jadranski dragulji Crikvenica i Yamanhane Pula te pjesnik Amir Rešidović sa autorskom poezijom.
Umjetnost je, kao i uvijek, bila most između prošlosti i budućnosti.
Istina kao snaga, pravda kao obaveza, mir kao zavjet
Ovaj mimohod u Puli nije bio samo komemoracija — bio je zavjet. Zavjet da se istina čuva, da se pravda traži, da se mir gradi. Zavjet da se Srebrenica nikada ne zaboravi i nikada ne ponovi.Sjećanje je naša odgovornost.
Istina je naša snaga.
Pravda je naša obaveza.
Mir je naša poruka.
