By 
Mimohod sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici nije samo događaj. To je zavjet, opomena, i tihi hod istine koji svake godine podsjeća svijet da se zlo ne smije zaboraviti, niti ponoviti.
A ta priča — ta velika, dostojanstvena, ljudska priča počela je u Gradu Rijeci, još 2011. godine. U gradu koji je prepoznao bol jednog naroda,i odlučio da je podijeli, da je nosi, da je poštuje.
Tada, te prve godine, mimohod je bio hrabar čin. Skroman u brojkama, ali ogroman u smislu. Bio je to trenutak kada su građani Rijeke rekli:
„Vaša bol je i naša bol.
Vaša istina je i naša istina.“
I od tog dana, nešto se pokrenulo.
Nešto što više niko nije mogao zaustaviti.
Mimohod je rastao.
Svake godine sve veći.
Svake godine sve snažniji.
Svake godine sve dublji u srcima ljudi.
I ono što je počelo u Rijeci,
pretvorilo se u planetarni projekat.
Gradovi širom svijeta — vođeni našom inicijativom,
našom upornošću, našom borbom za istinu —
počeli su organizirati svoje mimohode.
Svoj hod tišine.
Svoje „Nikada više“.
Danas, taj hod pripada svima.
Pripada majkama koje još traže kosti svoje djece.
Pripada preživjelima koji nose teret sjećanja.
Pripada Bošnjacima širom svijeta.
Pripada svakom čovjeku koji vjeruje u pravdu.
Ali pripada i Rijeci.
Jer Rijeka je bila prva.
Rijeka je otvorila vrata.
Rijeka je pružila ruku.
Zato danas, s dubokim poštovanjem,
izgovaramo jedno veliko hvala:
Hvala građanima Rijeke.
Na ljudskosti.
Na hrabrosti.
Na empatiji koja traje već više od decenije.
Hvala svim bošnjačkim asocijacijama,
koje su svake godine naš oslonac,
naša snaga, naš glas.
Koje su od jedne ideje napravile pokret.
Od pokreta — tradiciju.
Od tradicije — amanet.
Mimohod sjećanja nije samo hod.
To je lekcija.
To je podsjetnik.
To je moralna obaveza. To je trenutak kada se svijet nakloni žrtvama genocida u Srebrenici,
i kada svako od nas u sebi ponovi:
„Ja pamtim. Ja svjedočim. Ja ne odustajem.“Jer genocid u Srebrenici nije samo prošlost.
On je opomena budućnosti.
On je poziv da se borimo protiv mržnje,
protiv negiranja,
protiv zaborava.
I zato, dok god postoji mimohod,
dok god postoji Rijeka,
dok god postoji ijedan čovjek koji hoda u tišini —
Srebrenica neće biti zaboravljena.
Neka ovaj hod ostane naš zavjet.
Naša obaveza.
Naš dar generacijama koje dolaze.
U ime istine.
U ime pravde.
U ime žrtava.
U ime naše domovine Bosne i Hercegovine i u ime Bošnjaka u Hrvatskoj hvala vam.
