
Bosanski ga vladari podigoše, duboko u srcu Bosne, zavučeno i pritajeno, kao da su željeli sačuvati ga samo za sebe. Ipak, ne bi tako! Namijeniše oni ove zidine i kule cijeloj Bosni, za godine koje su dolazile, za vladare koji su ih nasljeđivali i za pokoljenja koja živješe pod ovim komadom nebeskog svoda. Postade on kamen temeljni bosanske srednjovjekovne države, mjesto gdje se ispisivala povijest ove zemlje. Kraljevi pohraniše krunu bosansku u njega, dvor podigoše, povelje pisaše i izaslanstva primaše. Onaj koji je vladao Bobovcem, vladao je Bosnom. Ne čude onda i sva trvenja oko Bobovca među pretendentima za bosansku krunu, kao i osmanska navala na grad u vrijeme sultanova pohoda na Bosnu. Bobovac je u svemu tome čuvao i očuvao dostojanstvo kraljevskog grada. To je u iskonu i bio, i ostao. Uspijevao je to poput tipičnog bosanskog inadžije, uz svu slavu i jad koje su donosila različita vremena. Dostojanstvo baštinika kraljevske moći je bilo jače jer je stoljećima trajalo.I danas je tako, kad se o Bobovcu bave i koji trebaju i koji ne trebaju, koji od njega pokušavaju načiniti sve osim kraljevskog grada. Samo prije petnaestak godina bio je gotovo u zaborav utopljen, sada je svačiji i ničiji! On, pak, i dalje isijava svojim dostojanstvom, u svakom kamenu i svakom uzdahu. Ono je primireno, pritajeno, ali osjetno.Povijesni ga izvori prvi put spominju 1350. godine, kada grad, u ratu protiv bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, bezuspješno opsjeda srpski car Dušan. Samo šest godina kasnije Stjepanov nasljednik ban Tvrtko piše na Bobovcu povelju, navodeći i svoj dvor u gradu.

Golem je popis dokumenata različita sadržaja, koji su izdavani na Bobovcu. Prepiske, darovnice i odluke bosanskih vladara često su imale za mjesto izdavanja upravo dvor ili grad Bobovac. Krunisanjem Tvrtka za bosanskog kralja, Bobovac je postao kraljevski grad, u kojemu se čuvala kruna i u kojemu su najčešće boravili i Tvrtko i njegovi nasljednici. Zanimljiv je period od 1404. do 1410. godine kada grad čak šest puta mijenja gospodara među zaraćenim stranama, koje su pretendirale na bosansku krunu.


