By 
U ranim sedamdesetim došao je u slovensku metropolu, zaljubio se u grad i posao koji je volio, posložio život i mukotrpnim radom stvorio pravo bogatstvo. Naši ljudi su jednako snalažljivi gdje god da se nađu pa je tako i kladušanin Smail Dautović posto prepoznatljivo lice Ljubljane a poslije ove reportaže razumjet ćete da je i šire poznat.
Smail je dugi niz godina imao taxi firmu sa mnogo uposlenih ljudi sa kojima je postigao visoke standarde u poslovanju.
Naime, u sklopu projekta Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica u Sloveniji je boravila peteročlana delegacija književnika i predstavnika bošnjačkih asocijacija iz domovine i Republike Hrvatske. Ekipa na čelu sa vođom puta mr. Jasminom Spahićem, književnicom Dilistom Hadžimulić Međedović, moderatorica mnogih javnih programa i tribina Sedžidom Beganović – Isaković, književnikom iz Fužina kod Delnica Damirom Marasom i predstavnikom bošnjačke nacionalne manjine Grada Crikvenice Denisom Beganovićem posjetili su Smajin čarobni privatni muzej po nazivu Smajin Muzej.
Moglo bi se reći da se magneti privlače snažnije pa tako je posebno zadovoljstvo upoznati velike entuzijaste, uspješne ljude, donatore, ljude golemog životnog iskustva.
Prije posjete muuzeju, Smail nam je predstavio dvije privatne biblioteke knjiga raznih naslova i tematika, dobar dio literature je stariji tisak pa im je samim time i vrijednost neprocjenjiva.
Zato će vam ovaj tekst i fotografije ispod reći puno više od mojih redaka. Čitajte, vidite i vrijedi zapamtiti to ime, jer Smail Dautović je na ponos Bosni i Hercegovini ali i državi u kojoj je proveo veći dio svog života.
Smail je rođen u malom selu Marijanovac nadomak Velika Kladuša, Bosna i Hercegovina.
Život ga je odveo davno u Sloveniju, gdje i dan danas živi i svoj privatni Muzej i dalje uređuje i mnogi su na njega i njegov rad ponosni – a bome i tako se i naša delegacija na njega ponosi.
Ko ne poznaje Smaila Dautovića taj je jučer došao u Ljubljanu. Smail Dautović je: muž, otac, djed, punac, biznismen, humanitarac, dobrovoljni davaoc krvi, član međunarodnog saveza policije, radioamater, donator, član streljačkog saveza, filantrop, patriota, učesnik omladinske radne akcije Šamac-Sarajevo ’78 (ORA), na sve to skromno odgovara:
“za familiju, zajednicu, državu i prijatelje sam spreman puno toga učiniti.”
U njegovom muzeju koji nosi naziv SMAJIN MUZEJ su mnogima poznati i nepoznati predmeti i eksponati: magnetofoni, telefoni, gramofoni, šivaće mašine, kinoprojektori, televizori, videokamere, stari novac, video rekorderi, značke, razglednice, gramofonske ploče, suđe, knjige, halat, pegle, mlinovi za kahvu, audio i VHS kasete, ćilimi, poštanske markice, manji komadi namještaja (kredenac, skemlije) , narodna nošnja, stari servisi, i tako dalje.
Dok sam pažljivo razgledali sve njegove eksponate, osjećali smo se posebno, na tren smo svi pomislili kako su naši davni preci u davna vremena živjeli….i s tim raznim eksponatima se časno služili i bili zadovoljni.
Danas sve imamo, a opet nam nešto fali. Uz dugi eglen i kahvu sa ahbabom Smailom smo se o raznim temama i dilemama ispričali a vrijedni domaćin je goste odveoni i na večeru.
U ime svih članova naše delegacije veliko hvala na svemu a ostatak priče pogledajte u videima na našem YouTube kanalu Bošnjaci u Hrvatskoj ⬇️⬇️⬇️
