SABAH_LOGO
logo
SABAH_LOGO
logo

NAJUTJECAJNIJE BH LIČNOSTI 20. STOLJEĆA: Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević (1870. – 1938.)

Jedna od najvažnijih i najutjecajnijih bosanskohercegovačkih ličnosti 20. stoljeća bio je Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević koji je Islamskoj vjerskoj zajednici dao potpuno nove dimenzije i novi karakter.

Rođen je u mjestu Arapuša, nedaleko od Bosanske Krupe 28. decembra 1870. godine. Nakon sticanja osnovne vjerske naobrazbe upisao je bihaćku medresu Mehmed – paše Bišćevića. Nakon toga je otišao u Istanbul na dalje školovanje. Bio je mlad, ambiciozan, željan dokazivanja i izučavanja nauke. Opisivali su ga kao osobu koja se rado uključivala i u društveni život. Bio je aktivni član Mladoturskog pokreta zbog čega je radi novonastale situacije i opasnosti hapšenja od strane osmanskog sultana otišao u Jemen, a potom i u Kairo te Saudijsku Arabiju. Godine 1902. vratio se u Bosnu i Hercegovinu, tačnije Sarajevo gdje je u Gimnaziji radio kao profesor arapskog jezika. U tom periodu imenovan je za člana ulema medžlisa, te člana Zemaljske vakufske komisije kada započinje njegov put ka reformama.Nastojao je da se velika pažnja posveti vjerskoj nastavi, pa je zbog toga posjetio sve mektebe i medrese u BiH. Započeo je svoju borbu prije svega protiv konzervativnih krugova koji su se protivili bilo kakvoj promjeni. Čaušević je bio jasnog stava, a to je da su neznanje i nepismenost najveći neprijatelji svakog napretka. Radio je na osavremenjavanju vjerske nastave, a potom je i na vrlo jednostavan način arapsko pismo prilagodio našem glasovnom sistemu. Uređivao je list ‘’Behar’’ u kojem je propagirao svoje ideje o pisanju udžbenika iz vjeronauke na bosanskom jeziku služeći se modifikaciranim arapskim pismom – arebicom. Potencirao je čuvanje bratstva i sloge među svim muslimanima. Bio je nadahnut idejama islamskog reformizma i napretka muslimana u okviru savremenih kulturnih i civilizacijskih kretanja. U teškom vremenu, neposredno prije izbijanja Prvog svjetskog rata 27. oktobra 1913. godine Džemaluddin ef. Čaušević postao je novi reis-ul-ulema.

U vrtlogu Prvog svjetskog rata reis ef. Čaušević je dao ogroman doprinos i imao je neizbrisive rezultate prije svega zbog čvrste vjere u Allaha dž.š. Izdao je proglas muslimanima gdje je naveo da trebaju biti čestiti i pošteni, i da svome bližnjem komšiji svako treba uskočiti u pomoć bez obzira na razliku vjere. Tražio je da se klone svega što bi ponizilo ugled jednom muslimanu. Tokom rata reis Džemaluddin ef. Čaušević je bio usko vezan za rješavanje mualimskog pitanja te je upućivao žene na rad u radionicama za šivenje i krpljenje vojničke odjeće. Tokom njegove aktivnosti reisa tražio je prije svega autonomiju Islamske zajednice, nepovredljivost vakufa i njihove imovine, integritet šerijatskih propisa i zabrana prozelitizma. U jeku šestojanuarske dikatature u aprilu 1930. tražio je zahtjev za penzionisanje nakon čega je 6. juna 1930. godine i penzionisan. Nakon toga povukao se iz javnog života te se razbolio. Umro je 28. marta 1938. godine a ukopan je u Sarajevu u haremu Begove džamije.Reis Džemaluddin ef. Čaušević ostat će zapamćen kao jedna od najutjecajnijih i najvažnijih ličnosti u BiH u 20. stoljeću, te spominjan sa velikim poštovanjem i zahvalnošću. Za svoje stavove se borio jakim argumentima, bio je hrabar i odvažan. Danas u BiH veliki broj ulica nosi naziv po njemu, Medresa u Cazinu, te škola u Sarajevu. U Arapuši, mjestu rođenja čuva se spomen na reisa, pa je tako osnovano i Udruženje ‘’Reis Mehmed Džemaluddin Čaušević’’.

Autor teksta Saima Lojić – Duraković

Izvori i literatura: Arhiv USKBiser 1914.; 17. i 18., Mostar.Karić Enes, Mujo Demirović: Reis Džemaludin Čaušević – prosvjetitelj i reformator, Sarajevo, 2002.Jahić Adnan: Islamska zajednica u BiH za vrijeme monarhističke Jugoslavije (1918-1941), Zagreb, 2010.Midžić Fikret, Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević 1870.-1938., Bosanska Krupa, 2018.

YOU MAY ALSO LIKE