By 
U pozdravnom govoru predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Primorsko-goransku županiju Ermin Burzić zahvalio se mnogobrojnoj publici koja je ispunila Hrvatski kulturni dom na Sušaku do posljednjeg mjesta.
“Drago mi je što imamo čast da prvi otvorimo naš serijal druženja uz sevdaliku koji također i ove godine počinje u Rijeci a nastavlja se u još nekoliko gradova u Hrvatskoj. Prilika je ovo da svi zajedno zapjevajmo i družimo se jer sevdalinka je već odavno planetarno poznata pjesma, ona je dio našeg kulturnog i kulturološkog naslijeđa a njeni današnji izvođači su ambasadori sevdalike gdjegod su to u prilici i veliko im hvala na tome”, poručio je predsjednik Burzić.
Izraz “sevdalinka” potječe od riječi “sevdah”, arapskog izraza za ljubav, želje za ljubavlju i ekstaze strasti. Turci su ovu riječ preuzeli od Arapa, a bosanski muslimani su zatim dodali “H” arapskom izrazu “sewda” – crna žuč: jedna od četiri tjelesne tečnosti za koju se vjeruje da određuje melankolično stanje. Na 19. zasjedanju Međuvladinog odbora za nematerijalnu baštinu UNESCO-a koje je održano u Paragvaju od 2. do 7. decembra 2024. sevdalinka je službeno uvrštena na popis reprezentativne nematerijalne baštine čovječanstva.
Mješoviti pjevački zbor Sevdalije njeguje sevdalinku već dugi niz godina ostavši pri tome vjerni njenoj izvornosti i melodioznosti jer ona je upravo sa ovim karakteristikama prepoznata i od strane UNESCO-a. Bila je ovo prilika da se na samom početku programa prisjetimo fatihom, minutom šutnje ili na neki drugi način svih oni koji nisi više sa nama a dali su veliki doprinosu u radu zajednice. Nekoliko riječi o radu zbora Sevdalije rekao je dugogodišnji aktivni član zajednice g.Enver Alagić.
Sevdalinka je umjetnički oblik u kojem se susreću strast i razum, hedonizam i gnosticizam. Pjesma je dar Bosanaca i naše zemlje Bosne i Hercegovine svijetu na čuvanje: “Sretan je čovjek koji može iskusiti bogatstvo i melodičan zvuk sevdalinke, jedne od najcjenjenijih i najdramatičniji ljubavnih tekstova na svijetu”. Tako je Skender Kulenović, jedan od vodećih suvremenih pjesnika na bosanskom jeziku, opisao sevdalinku.
Sevdalinka je pjesma o želji za ljubavlju i o neispunjenoj ljubavi. Razine značenja sadržane u sevdalinci su znatne. Njeni kreatori, interpretatori i pjevači uranjaju u sretniji, senzualniji svijet. Sevdalinku karakterizira dijapazon, bogat književnom, filozofskom i jednom čitavom estetskom literarnom inspiracijom.
Njena dubina pojmova i emocionalni sadržaj su važne dimenzije koje ju razlikuju od druge ljubavne poezije i srodnih žanrova. Stoga je nužno analizirati sevdalinku ne samo u glazbenom, etnografskom, etnološkom, filološkom kontekstu već se i usredotočiti na njeno stvaralačko podrijetlo.
Postupni proces utjecaja orijentalne islamske civilizacije na srednjovjekovnu bosansku kulturu (u kojemu je stvorena sevdalinka) trajao je od druge polovice petnaestog stoljeća do početka dvadesetog stoljeća.
Na početku šesnaestog stoljeća na području Bosne uspostavljene su desetine urbanih naselja sa svim materijalnim aspektima urbane civilizacije, i to su bili izvor i inspiracija za glazbu i tekstove sevdalinke: “mahale” – gradske četvrti s kamenim ulicama – ” kaldrmli sokaci “, bijele kuće, gradske kuće ” na četiri vode ” s potkrovljima ,” mušepcima “i” kapidžicima “- balkonima koji strše na ulicu, kuće s puno prozora,” hamami “- kupatila , “tekije” – samostani na izoliranim terenima, “ćuprije” – mostovi preko rijeka i tako dalje.
Materijalna pozadina islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini, odakle je sevdalinka preuzela svoje motive, postojala je preko 450 godina turske vladavine i nastavlja to činiti. Međutim, materijalni i intelektualni ambijent i tradicija koji su oblikovali sevdalinku počinju opadati od austrougarske okupacije Bosne 1878. godine.
Kako su manifestacije islamske civilizacije blijedjele, tako je i blijedjela materijalna, društvena i moralna struktura života koja je prethodno osiguravala očuvanje i nastavak sevdalinke. Površni pogled na sevdalinku i filološku i tekstualnu strukturu sevdalinke dovoljan je za prepoznavanje utjecaja bogate islamske kulture i brojnih posuđenica iz tri orijentalna jezika, a to su arapski, turski i perzijski.
Sevdalinka je bogata balkanskim orijentalizmima. Zbog toga je moguće samo potpuno uroniti u ovaj prekrasan intelektualni i duhovni svijet kroz jasno razumijevanje dubokih mentalnih i emocionalnih zahtjeva koji se stavljaju ispred slušatelja.
Sevdalinka prikazuje sve aspekte intelektualne tradicije u životu bosanskog naroda: vrtovi s cvijećem, bijele kuće s balkonom, druge sa dvorištem za “ašikovanje” – udvaranje, postupno osvajanje ljubavi i od posebne važnosti ašik- pendžer – prozor namijenjen za ljubavni razgovor. Iz tih tekstova možemo dobiti točnu sliku bosanskog života u to vrijeme.
Sevdalinke Bosne i Hercegovine nisu ostale blago isključivo muslimanskog naroda; svi Bosanci se “rađaju” sa sevdalinkom, odrastaju sa njom i oduševljavaju se njome. Tijekom stoljeća je stekla intelektualnu vrijednost i poštovanje ne samo u Bosni, nego i na Balkanu i u svim zemljama južne Europe.
Zbog univerzalnosti svojih emocija i privlačnosti “proputovala je” od Bosne do svjetskih riznica gdje je doista postigla visoku razinu poštovanja zbog svoje umjetničke vrijednosti. U posljednjih 150 godina bosansku usmenu poeziju i sevdalinku su prevodili na mnoge jezike vodeći pjesnici, osobito tijekom Romantizma.
