By 
Ovam svečanom akademijom bošnjačke asocijacije koje djeluju u gradu Splitu i Splitsko-dalmatiskoj županiji obilježili su Dan Bošnjaka, odnosno 32. godišnjicu odluke donijete u Sarajevu 1993. godine, kada je promijenjeno nacionalno ime u Bošnjak.
Uvaženi gosti, prijatelji iz BiH i prijatelji Bosne i Hercegovine su pozdravljeni od strane organizatora. Govornici su istaknuli važnost Dana Bošnjaka kao simbola borbe za identitet i ravnopravnost, naglašavajući povijesni kontekst i značaj vraćanja imena Bošnjak. Apelirano je na Bošnjake u Hrvatskoj da se u redovnoj državnoj upravi izjasne kao Bošnjaci, a ne kao muslimani sa velikim M. Predstavnici Splitsko-dalmatinske županije i grada Splita su tradicionalno na svim našim svečanim akademijama i kulturnim manifestacijama i naši dragi viđeni prijatelji. Govornici su naglasili važnost zajedništva i poštovanja različitosti.
Domaćin svečane akademija, Kadro Kulašin je u svom izlaganju poručio
“Ovaj dan nije samo praznik jednog naroda – on je simbol borbe za ime, identitet i dostojanstvo, ali i poruka mira, ravnopravnosti i kulturne raznolikosti koju svi zajedno baštinimo na ovim prostorima.
Dan Bošnjaka se obilježava u znak sjećanja na 28. rujan 1993. godine, kada je u Sarajevu održan Prvi bošnjački sabor. Na tom saboru, u vremenu velikih političkih i ratnih previranja, bošnjački intelektualci, političari, vjerski lideri i predstavnici naroda odlučili su vratiti svoje povijesno ime – Bošnjaci.
Do tada, tokom većeg dijela 20. stoljeća, u bivšoj Jugoslaviji, Bošnjaci su se mahom izjašnjavali kao “Muslimani” sa velikim M – što je bio službeni naziv naroda. Ipak, to je često izazivalo zabunu, jer je termin “musliman” prvenstveno vjerska, a ne etnička kategorija.Zbog toga je vraćanje imena “Bošnjak” bilo povijesna odluka – povratak imenu koje je korišteno stoljećima, još prije osmanskog perioda, kada je narod u Bosni i širem području nazivani Bošnjacima.Odluka Sabora 1993. godine bila je i politička i kulturna poruka:
-Postojimo. Imamo svoje ime, imamo svoju povijest i imamo pravo da budemo to što jesmo-
Istorijski kontekst – borba za ime
Da bismo razumjeli težinu ove odluke, moramo se vratiti nekoliko stoljeća unazad. U srednjem vijeku, teritorija Bosne je bila posebna banovina, a kasnije i kraljevina. Dolaskom Osmanlija u 15. stoljeću, dio stanovništva prelazi na islam, i vremenom se formira poseban identitet bosanskih muslimana. Tokom austrougarske i kasnije jugoslavenske vlasti, bošnjački identitet je često bio nepriznat ili potiskivan. Tek 1968. godine, u SFRJ, Muslimani su priznati kao narod – ali pod nazivom “Muslimani”, a ne Bošnjaci, a institucionalno definirani Ustavom 1974.
To znači da su Bošnjaci bili jedini narod u Evropi koji nije imao pravo da koristi svoje povijesno ime. Zato je 1993. godina – usred rata, razaranja i stradanja – predstavljala prijelomni trenutak kada je narod odlučio da povrati dostojanstvo kroz vlastito ime.
Dan Bošnjaka je mnogo više od običnog nacionalnog praznika. On predstavlja simbol borbe za priznanje i ravnopravnost, pvratak povijesnom pamćenju i kontinuitetu, poziv na očuvanje jezika, tradicije i vjere, i istovremeno – poruku zajedničkog života i poštovanja različitosti.
Bošnjaci nisu narod koji je nastao 1993. godine – oni su narod sa tisućljetnim korijenima, ali su tada, posle decenija negiranja i ignoriranja, ponovo uzeli ono što im pripada – svoje ime. Važno je reći da Dan Bošnjaka nije usmjeren protiv bilo koga. To nije praznik koji slavi razlike kao prepreke, već razlike kao bogatstvo. Bošnjaci danas žive u zajednicama sa Srbima, Crnogorcima, Hrvatima, Albancima, Slovencima, Makedoncima, Romima i mnogim drugima. Zajednički život je moguć samo kada se međusobno poštujemo, kada svatko može slobodno biti ono što jeste.
Za mlade Bošnjake, Dan Bošnjaka je podsjetnik da uče svoj jezik i povijest,poštuju svoje korijene i tradiciju,ali i da budu otvoreni prema drugim narodima,budu obrazovani, aktivni i odgovorni građani. Za sve ostale, ovaj datum je prilika da bolje upoznaju svoje susjede, prijatelje, kolege – jer poznavanje i razumijevanje brišu predrasude. Dan Bošnjaka – 28. rujan – nije samo datum u kalendaru. To je dan sjećanja, dan ponosa, dan identiteta. To je dan kada jedan narod kaže ovdje smo, postojimo i imamo pravo da budemo ono što jesmo.
U vremenu kada su identiteti često ugroženi, a povijesti zaboravljene ili iskrivljene, važno je njegovati praznike kao što je ovaj – jer oni nas podsjećaju tko smo, što smo prošli i kuda želimo ići. Dan Bošnjaka je dan kada se slavi identitet, sjećanje, ali i budućnost. To je dan kada se ne traže razlike da bi se pravili zidovi, već da bi se gradili mostovi razumijevanja među narodima. Ovakvo obilježavanje i podsjećanje nam služi da bolje razumijemo značaj ovog datuma, ne samo za Bošnjake, već i za cjelokupno društvo koje teži pravdi, ravnopravnosti i zajedništvu” poručio je Kulašin u svom izlaganju.
Generalni tajnik nacionalne koordinacije Davud Mešinović pozdravio je sve prisutne u ime našeg parlamentarnog zastupnik Armina Hodžića i predsjednika Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj Bermina Meškića.
Pohvalio je organizaciju akademija te govorio o historijskom kontekstu sevdalinke
“Iako se smatra da je sevdalinka bosanska, gradska ljubavna pjesma, ona se kao filozofija ljubavi rodila u Splitu davne 1574. godine , a nastala je zahvaljujući zapisu tadašnjeg splitskog kneza koji je trag istinitog dođagaja i pjesme poslao skupa sa redovnim izvještajima koje je slao mletačkom senatu u Veneciji. Taj je zapis objavljen u knjizi: Vincenzo Solitro: Documenti Storici sull’ Istria e la Dalmazia. Venezia, 1844. (Munib Maglajlić, 1983).
Taj zapis govori o nesretnoj ljubavi između Bošnjaka Adila iz Klisa i Splićanke Marije (Mare) Vornić;
splitski knez je također sačuvao uspomenu na splitskog pjesnika Franja Boktuliju, koji je spjevao epitaf u sudbini nesretne djevojke – «Bidne Mare», kao i satirično-alegoričnu pjesmu o odnosu Mletačke republike spram Osmanske carevine.
Prema tome, taj zapis istovremeno svjedoči o davnome pokušaju pjevanja u duhu onoga što zovemo sevdalinkom.
Događaju je nazočio gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, koji je tom prigodom govorio i u ime predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića te predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića, čiji je izaslanik bio.
Gradonačelnik je istaknuo važnost poštivanja i uvažavanja nacionalnih manjina kao temelja slobode, kulture i dijaloga, naglasivši da su manjine sastavni dio razvoja svakog društva. Podsjetio je i na dobru suradnju Grada Splita s nacionalnim manjinama, među kojima i s bošnjačkom zajednicom, te izrazio spremnost za nastavak zajedničkih projekata i dijaloga. U govoru je zahvalio Bošnjacima na doprinosu u stvaranju i obrani Republike Hrvatske, čestitavši im Dan Bošnjaka uz želju da se i ubuduće svake godine okupljaju u zajedništvu i suradnji.
Tijekom uvodnog dijela svečane akademija obratili su se još pomoćnik župan SDŽ Josip Matković pročelnik županijskog Upravnog odjela za opću upravu. te počasni predsjednik SABAHA Mehmed Džekić.
u zabavnom opregrama nastupili su KDB Preporod Split sa mješovitim pjevačkim zborom i dramskom sekcijom te Gradski folklorni ansambl Bugojno iz Bosne i Hercegovine koji su izveli dvoje koreografije.
