DAN PLANETA ZEMLJE 22. april
Od kad je postao probleme stvara
Čovjek misli, da mu nema kraja
Da je ovo Zemlja mogla znati
Nikada njemu nebi bila mati.
Svoju je želju uslišio Bog
Na njoj stvorio prvi rod
Mnogo ljudi, već prevelik broj
Koji žure samo u stroj.
Želja je ljudi mnogi u svijetu
Da sruše našu prelijepu Planetu
Iz dana u dan po njoj harače
Majka zbog toga već danima plače.
Svima nama planeta je mati
Zato pazimo gdje ćemo stati
Jer što uništimo teško se vrati
Ovo je poruka koju trebamo znati.
Da li priroda zbog nas umrijeti mora
U kojoj sviće prelijepa zora
Gdje su dani života i sve bliže smrti
Kratko nanizani na tankoj crti
Mnogima je ovo već odavno jasno
Da požure možda je odveć kasno
Prekasno nije recite glasno
Da ostalima bude bar po nešto jasno
Ako sami ne kažemo NE
Stići će nas gorko kajanje
Zato ljudi pazimo na vrijeme
Kako brzo prolazi sve više je zebnje
Sve dok se zebnja ne pretvori u strah
Tada kad vratimo pjesme zaborav
Saznaćemo tada da ubrzo je kraj
Sjetićemo se riječi:
“ČOVJEČE ZNAJ ETO DOĐE I TAJ KRAJ”
Autor: Denis Beganović