Centralna bajramska molitva u Rijeci

Centralna bajramska molitva održana je u Islamskom centru Rijeka. Sabah namaz je predvodio Hafiz Halid Jusić. Bajramsku poruku reis-ul-uleme Huseina ef. Kavazovića i čestitke od društveno-političkih predstavnika pročitao je glavni riječki imam Hidajet ef. Hasanović.

Bajramsku poruku na albanskom jeziku uputio je zamjenik muftije i ravnatelj Islamske gimnazije Mevludi ef. Arslani.

Bajram namaz i bajramsku hutbu predvodio je predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj akademik dr. Aziz ef. Hasanović.

Bajramsku hutbu zagrebačkog muftije donosimo u cijelosti.

“Braćo i sestre, cijenjene gledateljice i gledatelji Hrvatske radio televizije i slušatelji Hrvatskog radija, svoju zahvalu upućujemo Stvoritelju svega postojećeg, jednom i jedinome Bogu, Allahu džellešanuhu a salavat i selam donosimo na posljednjeg Božjeg poslanika Muhameda alejhi selam, kao i na poslanike koji su radosnu vijest i uputu u vjeru u jednog Boga donijeli od postanka čovječanstva.

Nalazimo se u danima Kurban Bajrama, blagdana koji u središtu predstavlja vjeru, pokornost i žrtvu, ali i milost, suosjećanje i bratstvo među ljudima. Kurban Bajram nije samo blagdan prinošenja kurbana, on je sjećanje na najveći ispit vjere Ibrahima alejhi selam, koji je bio spreman žrtvovati ono najvrjednije, svoga sina a Allah džellešanuhu ga je zbog njegove bogobojaznosti i iskrenosti u vjeri nagradio i umjesto sina mu je kurban poslao. Danas se od nas ne traži ni približno velika spremnost na žrtvu kakvu je imao Ibrahim alejhi selam, niti imamo ni približno velika iskušenja s kojima se brojni susreću diljem svijeta, poput ratova, stradanja i razaranja, gladi i siromaštva, nedostupnosti osnovnih potrepština dostatnih za dostojanstven život, ugnjetavanja, progona, oduzimanja slobode i osporavanja temeljnih ljudskih prava.

Osviješćuju li nas prizori iz Palestine, Ukrajine, Sudana i drugih mjesta gdje bjesne sukobi? Teško je odvagnuti što je gore, ravnodušnost jer se nama ne događa ili navijački pristup u kojemu se traže opravdanja za bilo koju stranu. Možemo li pronaći u svojoj vjeri izvor i nadahnuće za razumijevanje ljudske patnje ma o kome se radilo? Možemo li ljude početi doživljavati više kao ljude sa svim vrlinama i manama ili ćemo se zadržati na promatranju zla koje se događa kroz hladnu dehumanizirajuću statistiku?

Pitam se, a volio bih da se svi zapitamo, ukoliko vjerujemo da je Stvoritelj Zemlju učinio prostranom i dostatnom za život svakog od nas pripadnika ljudskog roda, a u Kur’anu nam govori da jeste, otkud tolika tjeskoba i netrpeljivost prema različitosti? Otkud potreba čovjeku da i u 21. stoljeću budi faraona, istog onog protiv kojeg se borio Mojsije odnosno Musa alejhi selam? Otkud pojedincima potreba da se uživljavaju u ulogu gospodara života i smrti, a i sami smo svi smrtni? Zašto u civilizacijskom smislu mentalno nismo odmakli daleko od srednjeg vijeka i zašto iz povijesti nismo ništa naučili? Bezbroj ovakvih sličnih pitanja bismo mogli postaviti, ali je značajno da se sami pokušamo ponuditi iskrene odgovore.

Kurban Bajram predstavlja u simboličkom smislu žrtvu, zato bismo svi, ne samo muslimani već svi ljudi koji sebe dobrima smatraju, trebali sebi postaviti pitanje dok nije prekasno, jesmo li se spremni žrtvovati za dobro? Hoće li naš ujedinjeni glas u duhu monoteizma i Božjih poziva i upute zaista početi pozivati na dobro i prestati pod zvučnim okriljem nekog navodnog višeg cilja i namjerne zloupotrebe Božije objave pozivati i djelovati na uništenje drugog i drugačijeg? Hoćemo li smoći snage svi zajedno podnijeti žrtvu, ako se to žrtvom može nazvati, samo što ćemo početi mijenjati sebe na bolje?Želimo li prestati hraniti svoj ego? Želimo li prestati promovirati onu šejtanovsku maksimu u kojoj su, u kojoj smo mi uvijek bolji od drugih?Božji poslanik Muhamed alejhi selam nam govori da uvijek krenemo od sebe i da prvo govorimo sebi. Mi to svi možemo, pitanje je da li to iskreno i želimo, a mijenjajući sebe na bolje i stanje u društvu će nam se mijenjati istinski na bolje.

I dok s radošću možemo konstatirati da je u našem društvu mnoštvo dobrih primjera, nažalost globalna kretanja i globalno nerazuman odnos spram žrtve i patnje, stradanja ljudi kao i gotovo totalno odsustvo empatije kod onih koji mogu utjecati na zaustavljanje sukoba, budi bojazan da bismo mogli zaslužiti Božiju srdžbu. Budimo od onih koji će zagovarati očuvanje ljudskih života sukladno Kur’anskom ajetu, tko spasi jedan život kao da je spasio cijeli svijet. Nažalost, vapaji kako danas tako i prije 30 godina nisu uspjeli doprijeti do onih koji su imali moći i snage zaustaviti sile zla. Svjedočili smo genocidu u Srebrenici koji danas pokušavaju osporiti. Davno smo morali staviti točku na ovo povijesno razdoblje. Sudovi su bili prilika, ali ostaju to i danas putem kojih će se procesuirati oni koji su zaista počinili zločine. Sudove moramo čuvati od pokušaja guranja istih u službu politike, izjednačavanja krivnje i odgovornosti, već ih moramo sačuvati da budu u službi istine. Naša generacija koja živi na ovim prostorima i koja je svjedočila strahotama rata, agresije i stradanja je dužna završiti ovo poglavlje kako bismo skinuli odgovornost sa sebe za ono što će se raditi, što će raditi generacije koje dolaze poslije nas.

Poslije Holokausta je rečeno nikad više, pa je počinjen genocid u Srebrenici i Ruandi.Poslije Srebrenice isto ponovljeno, pa pogaženo nebrojeno puta do sada. Na koncu, sustavnom uništavanju ljudskih života svjedočimo i danas u Palestini, pa nikomu ništa.Ustvari, tako se samo čini.Oni koji vjeruju u Boga znaju da je Božija riječ i prva i zadnja i na ovom i na budućem svijetu i da je konačni sud njegov, uzvišenog Allaha, a odgovornost je na čitavom čovječanstvu. Jedan od izazova s kojima se naše društvo susreće je velika potreba za radnom snagom što sa sobom povlači dolazak većeg broja ljudi iz udaljenih zemalja. Budimo spremni primiti ih i pomoći im da se lakše naviknu i upoznaju s kulturom i običajima u našem društvu. Ne znamo koliko će oni ostati jer mnogi odlaze dalje nakon nekog vremena, ali dok su ovdje, a posebno za one koji možda i odluče ostati dulje vrijeme, budimo im u pomoći da se lakše integriraju jer bez obzira što govorili, dobro se dobrim vraća.

Kurban Bajram nas uči da naše riječi, djela i molitve moraju biti na strani istine, na strani slabijih, a protiv svakog oblika nepravde.U ovim danima ibadeta ne zaboravimo bit kurbana, da budemo bliži Allahu džellešanuhu ali i bliži ljudima. Kur’bansko meso dijelimo ne zato što je višak, već zato što smo dužni dijeliti ono što volimo.

Tako gradimo zajednicu u kojoj nitko nije sam, nitko nije zaboravljen. U vremenu podjele, netrpeljivosti i govora mržnje, mi muslimani trebamo biti nositelji govora dobra, poziva na pomirenje, razumijevanje i život u zajedništvu. Podsjećam vas i sebe na riječi našeg poslanika alejhi selam, musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi ljudi. Zato neka naši domovi budu mjesta mira, neka naša djela budu svjedočanstvo vjere, neka naši kurbani budu dar u duši. Danas dok klanjamo Bajram namaz i obilazimo obitelj i prijatelje, nemojmo zaboraviti da je najvrjednija žrtva ona u kojoj žrtvujemo sebe zarad većeg dobra, zarad istine, pravde i mira.

A ukoliko trebamo nekome oprostiti, smognimo snage i oprostimo.Ili ukoliko bismo trebali s nekim se pomiriti, dužni smo to učiniti bez odlaganja. Molimo Allaha da primi naše kurbane, hadžijama koji su odlučili da u potpunosti ispune petu islamsku dužnost da primi hadž i da im podari sretan povratak svojim domovinama, da zaštiti nevinih ljudi širom svijeta, da nam podari snagu da budemo istinoljubivi, pravedni, blagi i milostivi. Bajra šerif mubarek olsun”